top of page

LOST & FOUND (IN TRANSLATIION):

COLONIAL WILLIAMSBURG, VA

IZGUBLJENO / NADJENO (U PREVODU):

KOLONIJALNI VILIJAMSBURG, VIRDŽINIJA

It’s been already a week since I’ve come to one of the historical hearts of US. The small Virginian town of Williamsburg and its historic area as well as surrounding are connected with American beginnings and key words like Revolution, Democracy, Equality, and Independence. Also, it’s here where I have had the privilege to meet global historical celebrities like Thomas Jefferson or Gorge Washington, or less global, yet important Mr. Pamphlet, Ms. Katie Marie, Mrs. Washington or Mr. Madison, to name just a few. 

Thomas Jefferson as a young student in Mr. Wythe House and Mrs Washington, thinking aloud her supporting role in the Revolutionary War.

Tomas Džeferson kao mladi praktikant u kući g. Vitija i g-đa Vašington , raspravlja o svojoj ulozi podrške Revolucionarnom ratu.

Colonial Williamsburg is huge… You’ll need a quite decent period of time (almost historical) to deal with its size. Of course, I do not speak only about its physical measurements. What I have in mind is mental space, the content…  I’ve been welcomed by the very synchronized and loud “Fifes and Drums” parade on the main, Duke of Gloucester street, and the Virginian solar-eclipse; they quite successfully jolted my jet-leg and clarified my blurred vision. 

"Fifes and Drums" Parade on the Duke of Gloucester Street and 08/21 Solar-Eclipse

 

Parada "Frule i bubnjevi" po Glošester ulici i pomračenje sunca 21.08.

Ima već nedelju dana od kako uživam jednomesečnu stipendiju EXARC-a i Fondacije Kolonijalni Vilijamsburg u jednom od istorijskih srca  Sjedinjenih Država. Malo mesto u Virdžiniji – Vilijamsburg i njegovo istorijsko jezgro (s prefiksom Kolonijalni), baš kao i okruženje povezani su sa počecima “nezavisne” američke istorije, ali i velikim rečima kojima se svaki (nad)prosečni Amerikanac silovito busa u grudi: Revolucija, Demokratija, Jednakost i Nezavisnost. Takođe, to je i mesto u kojem sam imao privilegiju (najviše kao muzejski profesionalac, što sam do nedavno i bio – ima neke draži u skidanju institucionalnih “okova”) da upoznam svetski poznate istorijske ličnosti kao što su Džordž Vašington ili Tomas Džeferson, ili manje globalno poznate, a opet lokalno veoma važne, g. Pamfleta, Kejti Mari, gospoju Vašington ili g. Medisona medju gomilom ostalih.

Kolonijalni Vilijamsburg je… ogroman! Treba vam sasvim pristojno vreme (gotovo istorijsko)  da se suočite sa njegovom veličinom. Nravno, ne govorim samo o fizičkoj veličini. Ono što imam na umu je pre mentalni prostor i sadržaj. Dočekali su me veoma sinhronizovana (odavde ću ući u problem sa što korektnijim prevodima) parada “Frule i bubnjevi” na glavnoj, Ulici Vojvode Glošestera (retko ko će to ovde tako izgovoriti, ja se držim engleskog/britanskog izgovora) i pomračenje sunca koje se ovog puta pristojno videlo baš iz ovog dela sveta. Moram priznati da su sasvim uspešno razmrdali (jel mi to zovemo: ) “avionsku nogu” i razbistrili prilično zamućen vid.

It took me several “archaeological” days in the John D. Rockefeller Jr. Library to gather a decent selection of the books of my interest, even though I’ve got carried away spending some hours between the shelves and reading randomly chosen titles. Considering that my fellowship has something to do with connecting pasts and present in museums (“so the future can learn” as Mr. Goodwin, initiator with Mr. Rockefeller’s funds pointed out) I tried to balance theory and practice. And the practice in Colonial Williamsburg’s historic area (let’s call it museum) is something to be seen and experienced. Yet, here we come to the biggest problem, the one that I mentioned in previous paragraph – size and content. Thanks to the generous people from CW Foundation I have a bike – a good one if we observe it from historical perspective, but all of its 10 speeds are very functional. So, I’m a bit faster.

Best way to deal with its size and numerous activities is to consult

Colonial Williamsburg Plan Your Activity page.

 

Najbolji način da se razume veličina i sve aktivnosti koji se dešavaju je da se konsultuje zvanična Colonial Williamsburg Plan Your Activity page.

Trebalo mi je nekoliko “arheoloških” dana kopanja po Rokfelerovoj biblioteci da napravim pristojan izbor literature koja me insteresuje, iako sam se (da budem iskren)  nekoliko puta uhvatio kako klečim ili sedim na podu među redovima polica i čitam nasumično izabrane naslove. Imajući u vidu da moja stipendija ima nekakve veze sa povezivanjem prošlosti i sadašnjosti kroz medij muzeja (opet onaj neoliberalizovani profesionalac od malopre) kako bi “budućnost mogla da uči” (što reče g. Gudvin, idejni osnivač i inicijator realizacije Kolonijalnog Vilijamsburga, naravno uz pomoć Rokfelerovog novca) pokušao sam da po ko zna koji put napravim balans između teorije i prakse. A praksa u istorijskom jezgru Vilijamsburga (Kolonijalnog, ili kako ga zovu i Revolucionarni grad) je nešto što svakako treba videti i iskusiti. Tu dolazimo do najvećeg problema, onog kojeg sam pomenuo u prethodnom pasusu – veličine i sadržaja. Zahavljujući srdačnim ljudima iz Fondacije imam bicikl – sasvim dobar ukoliko ga posmatramo iz istorijske perspective, ali svih 10 brzina funkcioniše što čini moju motoriku barem 10 puta naprednijom. 

'Welcome to Williamsburg", orientation museum theatre - interaction between characters from past and "contemporary" visitor. 

"Dobrodošli u Vilijamsburg", orijentacioni muzejski teatar - interakcija likova iz prošlosti i "savremenog posetioca". 

In the Goerge Wythe house. Mrs. Wythe is always Mrs. Wythe no matter what! She always turns over our present to her own. Excellent exercise for time travel!

 

U kući kod Džordža Vita. Gospođa Vit je uvek gospođa Vit, bez obzira šta se dešava okolo! Našu sadašnjost uek prevodi u svoju sadašnjost. Odlična vežba za putovanje kroz vreme! 

LEFT: ​Evening event: "Official CW Ghost tour". Waking through backyards followed by scary storytelling. 

LEVO: Večernji program "Duhovi među nama". Šetnja kroz dvorišta iza kuća sa oživljenim "X fajlovima" iz sadašnjosti. 

UP: Weekend event in the Decorative Art Museum "SpyCraft" - interesting game of dechiper messages and cracking the 18 century codes.  

GORE: Vikend program Muzeja dekorativnih umetnosti "Zanat špijuniranja" - zanimljiva igra dešifrovanja poruka i razbijanja kodova iz XVIII veka. 

Colonial Williamsburg is divided into three main areas: Market Square, Palace Green and Capitol. Not to waste too many words explaining it, best is to look at the map. In each of the areas one can explore historical sites (buildings – very rarely it is just one building, most of them are actually building complexes), trades, shopping (not typical “American” mall shopping, but historic one), food and dining mostly in traditionally decorated taverns with menus referencing historical recipes.

Revoluconarni grad je podeljen na tri glavne celine: Market Square, Palace Green i Kapitol (bar da nešto transkribujem). Da ne bih trošio previse reči na objašnjenja, najbolje je makar malo proučiti mapu. U svakoj od celina mogu se istraživati istorijski lokaliteti (uglavnom građevine, ali retko jedan objekat – uglavnom se radi o kompleksima), zanati i zanatske radnje, prodavnice (ne tipični američki molovi – oni su u predgrađu), krčme i taverne, istorijski verne kopije ili originalne građevine u kojima meniji referiraju na tradicionalno kulinarstvo i recepte.

Trades: Milliner and Mantua Maker. The shop's mistress and the museum volunteer with expertise in embroidery.  

Zanati: Šnajderka i vezilja. Šnajderka je šefica radnje, a vezilja je volonter u muzeju. 

Trades: Time-honored shoemaker 

Zanati: Jedna od mojih omiljenih radnji: obućarka. MIslim da bih sada kupio barem polovinu cipela koje pravi ova mlada devojka. 

Ok, one might say, this is pretty similar to European open air-museums like Skansen in Sweden, or Szentendre in Hungary, Dutch Arnhem…  Yes and “Nei” as T. Jefferson would have said. DOG Street (nick name for Duke of Gloucester street) has nothing to do with dogs even though there’s a program for children entitled A dog’s life – if there are any animals these are horses – sometimes the DOG street looks more like a highway for carriages while several side streets are more for Ox Wagon rides. If one explores the area a bit deeper one might meet other rare breeds as well – just join Bits and Bridles.

LEFT: Governor's Palace, look from the gardens, RIGHT: Carriage "High way"

LEVO: Pogled na Palatu guvernera (nešto kao naša predesdnička palata) iz vrta, odnosno "zelenog" lavirinta. DESNO: "auto-put" za kočije. 

There are around forty orientation interpreters in costumes to, of course, orient you in space.  Almost all of the buildings have special costumed guides or interpreters (first and third person). I remember, my dear friend Katarina, curator of Museum of Yugoslavia and I, we were going out after some museum event. When I asked her – Where we are going? – She replied – What do you mean where? We are going where all the interesting people are? If you are an average American in love with your own history, the conclusion after Katarina’s reply would be – Colonial Williamsburg. That’s where you can meet all those famous, as well as less famous and completely anonymous people from history. Here, in the circumstances of spectacular simulacra, they become those very interesting people.

Orientation interpreters, Govrenor's Palace

Orijentacioni interpretatori u Palati guvernera.

Oh, yes, I forgot to mention diverse museum events. In average there are some thirty (YES – 30! Per day!) of them aimed for various types of audience – theatrical plays, special guiding, hands-on and interactive activities, games, entertainments, open-air auctions, exhibitions, behind-the-scenes tours… For those with no special “social skills”, there are numerous gardens, plantations, mazes, open spaces.

"Journey to Redemption" is excellently choreographed and rendered play dealing with institutional slavery and racial issues. 

Predstava "Put ka iskupljenju" bavi se rasnim odnosima i pitanjima institucionalnog ropstva.

Very interesting museum theatre: "Difference of oppinions between Jefferson, Madison and Mason"

Veoma zanimljiv muzejski teatar "Razlika u mišljenjima": Ovoga puta na sceni Džeferson, Mejson i Medison. 

Finally, there’s no clear physical boundary between historic area (museum) and the town of Williamsburg itself – the dreamed reality of many museum theories. The everyday life of the local community is intermixed with the museum’s existence itself. Locals can purchase cheap Good Neighbor admission and so also become tourist. The tickets are required for trades, theatrical plays, events and some of the buildings. Otherwise one can wander through public spaces and streets, absorbing the atmosphere and observing the visitors and tourists in their attempts to travel to a revolutionary past.

So, to summarize my first impressions: the historic area of Colonial Williamsburg is a dream come true for many, but primarily for its founders – maybe for the founding fathers of America as well, but we’ll never know. It’s a bit of open-air museum, ecomuseum, economuseum, even though it’s a living history museum. It embraces the principles of new and sociomuseology, it supports the development of the local community and reflects and produces national pride. Colonial Williamsburg, observed from a European perspective, represents the American stereotypical “obsession” with grandness and sugar. Oups!

I meant history! I really have no idea why sugar popped up here!

The boring and stubborn rain started last night. I rearranged the furniture in my sweet (!?) 18th century cottage/kitchen thinking it is a good intro for rearranging my (professional) thoughts. That the connection of sugar and history must be clarified.

Trades: ​Wheelwright in the process of constructing and repairing  historical vehicles.

Zanati: Nema sumnje da bi ovo kod nas bio kolar.

Trades: ​Blacksmith: Transforming red-hot iron from the fires of their forges into tools, fardware and weapons. 

Zanati: Kovačka radionica: sve što se poželeti može od alata, eksera, klinova... 

U redu, neko bi mogao da kaže (ja na primer, na sav glas!) da je sve to prilično slično evropskim muzejima na otvorenom kao što su Skansen u Švedskoj, Sentandreja u Mađarskoj ili holandski Arnem (praviti poređenja sa Sirogojnom bilo bi u ovom momentu krajnje bezobzirno s moje strane). Pa… “Da” i “Nei”, kako bi rekao Tomas Džeferson. DoG ulica (nadimak za Duke of Gloucester street) nema nikakve veze sa psima, mada se u blizini odvija program za decu pod nazivom “Pasji život”. Ukoliko ima nekih životinja, to su konji – ponekad Ulica DoG podseća na auto-put za kočije svih veličina, oblika i boja (to je ujedno i svojevrstan vid vođenja kroz muzej, a i dodatnih 20 dolara troška, ali ljudi vole…). Sporedne ulice su pak namenjene za vožnju volovskim kolima. Ukoliko pak dublje zaronimo možemo nabasati i na druge retke vrste domaćih životinja (gotovo po pravilu izumrlih ili genetski modifikovanih do neprepoznatljivosti).

Preko četrdeset kostimiranih interpretatora za orijentaciju radi na tome da vas, narvno, orijentiše. Gotovo sve kuće imaju specijalno obučene i kostimirane vodiče ili interpretatore (koji to rade u prvom ili trećem licu). Sećam se, vratiću se nostalgično na trenutak Srbiji i Beogradu, moje drage prijateljice i koleginice Kaje Živanović iz Muzeja Jugoslavije, kada smo posle neke muzejske konferencije krenuli na“piće/a”. Kada sam je upitao “Gde idemo?”, odgovorila je “Kako gde? Idemo tamo gde su svi zanimljivi ljudi!” Ukoliko ste prosečan Amerikanac (a ako ovo čitate u srpskoj verziji svakako niste, te neka ostane kao trivia) koji (misli da) voli svoju istoiju (baš kao što i svaki prosečan srpski rodoljub zna u tančine svoju), onda bi zaključak posle Kajinog odgovra bio da se radi o Kolonijalnom Vilijamsburgu. Baš tamo ćete sresti sve one slavne, manje slavne, ali i potpuno nepoznate ljude “iz istorije”. Ovde, u okolnostima spektakularnog simulakrima i potpunog muzejskog teatra, svi malopre navedeni postaju oni veoma interesantni ljudi. A oni stvaraju potpuno novi “osećaj za mesto” (sense of place).

Oh, da zaboravio sam da pomenem raznolike muzejske (mi bismo rekli) programe. U proseku ih je trideset (Da, 30! Dnevno!) i namenjeni su različitim tipovima publike – ovde ih isključivo zovu – guests. Sada ću probati sa prevodima – teatarske izvedbe (od 10 do 45 minuta), posebna vođenja, ruke u testu i interaktivne aktivnosti (Interaktivno je sasvim različito od participativnog), (detektivske i scavenger (sorry)) igre, posebno dizajnirane zabave, aukcije na otvorenom retkih predmeta iz muzejskih prodavnica, izložbe, ture iza scene (behind the scenes), otvoreni susreti sa kustosima, konzervatorima, bibliotekarima, istoričarima, direktorima i menadžerima, samovođenja (uz aplikacije), donatorska vođenja….Za one koji su nikakvi u bilo kojim socijalnim (muzejskim) veštinama tu su brojne bašte, plantaže, lavirinti, parkovi, rečju otvoreni prostori…

If you want to buy something that you did not find in one of the museum shops, there's Auction once a week. Real bidding! Who gives 50? Do I hear 55?

Ukoliko želite da kupite nešto što nema u jednoj od mnogih muzejskih prodavnica, tu je jednom nedeljno aukcija na glavnoj tržnici. Nadmetanje! Ko daje 50? Vidim li 55?

Museum theatre, "What holds the future" about the slaves waiting to be sold.

Muzejski teatar, predstava "Šta nosi budućnost?", o robovima koji čekaju da budu prodati na tržnici. 

Konačno, ne postoji jasna fizčka granica između istorijske zone (muzeja) grada i Vilijamsburga – nedosanjana realnost mnogih muzejskih teorija. Svakodnevni život lokalnog stanovništva je pomešan sa muzejskim. Lokalci mogu kupiti jeftinu kartu koja nosi naziv Dobar komšija (košta 10$ za godinu dana) i pretvoriti se u “obične” posetioce. Karte se zahtevaju za zanate, teatarske izvedbe, posebne događaje i neke od građevina. Ukoliko ne želite ništa od prethodnog, možete samo lunjati javnim površinama i ulicama i upijati atmosferu pomatrajući posetioce i turiste u pokušajima da otputuju u revolucionarnu prošlost.

Da zaključim prve utiske: Istorijsko jezgro Vilijamsburga (Revolucionarni grad) je san na javi za mnoge, ponajviše za njegove osnivače – možda i oce osnivače Amerike, ali to zapravo nikada nećemo saznati. To je malo od muzeja na otvorenom, ekomuzeja, ekonomuzeja, iako je zapravo kršten kao (ups!) living history muzej – ili muzej u kojem je istorija živa (neću ulazizi u moguća tumačenja sintagme). Kolonijalni Vilijamsburg je bez problema prigrlio principe nove i sociomuzeologije, a i podržava razvoj lokalne zajednice istovremeno i reflektujući i proizvodeći nacionalni ponos.

Posmatrajući ga iz perspective izvan SAD, to je ono što mi, Evropljani (ovde to mogu bez trunke samopreispitivanja da napišem) mislimo da je američka opsesija veličinom i šećerom. What?! Mislio sam istorijom! Nemam pojma odakle se sad ovde pojavio šećer!

LEFT: Park "scene" of a "real" life? RIGHT: On the bridge between visistor's Centre and historic area, inscroptions in the floor that guides you to the past. This one in 1980.  

LEVO: "Scena" iz parka - selfie ili...? DESNO: Na putu od vizitorskog centra ka istorijskom jezgru, table koje vas postepeno vode u prošlost. Ova označava 1980. 

Sinoć je počela dosadna i uporna kiša. Preuredio sam raspored nameštaja u mojoj slatkoj (!?) osamnaestovekovnoj kolibi. Mislim da je to dobar uvod u preuređivanje profesionalnih misli. Tu vezu šećera i istorije definitno treba razjasniti.

bottom of page